Risto Ratković (Bijelo Polje, 03.09.1903 - Beograd, 18.06.1954) pjesnik, dramski pisac i prvi crnogorski romansijer utemeljivač modernog stiha u crnogorskoj poeziji, rođen je 3. septembra 1903. godine u trgovačkoj porodici u Bijelom Polju. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu. Njegovo djetinjstvo obilježile su strahote balkanskih i Prvog svjetskog rata. Poslije gimnazije, koju je završio u Novom Pazaru, upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 1936. godine. Vrijeme Ratkovićevih studentskih dana karakteriše bogat književni život u Beogradu. Rađaju se novi književni pravci: dadaizam, zenitizam, nadrealizam, pokreću se novi književni časopisi i listovi, u čijem uređivanju učestvuje i Ratković (Refleks mladih, Čaša vode, Bele revije, Umetnost, Večnost), cvjeta boemija, u koju se utapa i ovaj pjesnik. Izvjesno vrijeme pripada "neoromantičarima", pa zenitizmu i nadrealizmu.
Od 1927. do 1931. godine radio je u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu inostranih poslova, a potom je bio u diplomatiji (ambasade u Francuskoj, Sovjetskom Savezu, Egiptu) do kraja Drugog svjetskog rata (1938-1945). U svoju zemlju se vratio 1945. godine.
Ristu Ratkoviću je 1931. preminula supruga, što će utisnuti pečat ne samo na njegov život nego i na literaturu. Posljednjih godina života, zaboravljen i usamljen, sve više tone u alkohol. Umro je 18. juna 1954. i sahranjen na Novom groblju u Beogradu. Risto Ratković nije napisao mnogo, ali ga izvjesna ostvarenja, prije svega poetska, čine rodonačelnikom moderne crnogorske književnosti. Prvu knjigu Mrtve rukavice (pjesme i pjesme u prozi) objavio je 1927, a iste godine i poemu Leviatan (zajedno sa Moni de Bulijem), zatim štampa knjigu kritičkih skica Ćutanja o književnosti i tragediju u tri čina Zoraj. Zbirka stihova Dodiri objavljena je 1952. a knjiga stihova Sa Orijenta posmrtno, 1955. godine. Izbor iz pjesnikovog poetskog stvaralaštva pod imenom Risto Ratković objavljen je u Beogradu a izbor iz poetskog, proznog, dramskog i kritičkog djela Ponoć mene 1966. u Titogradu. Ratković je autor prvog romana u crnogorskoj književnosti. Nevidbog, koji sadrži puno autobiografskih elemenata, slika Prvi svjetski rat i otkriva do tada u literaturi jedan nepoznat kraj, prvi put je objavljen 1933. godine. Ipak, Risto Ratković najpoznatiji je kao pjesnik. U njegovim stihovima dominira tratično osjećanje svijeta, sa čestim varijacijama kobi, promešenosti i smrti. Međutim, njegove pjesme su pune refleksija, ljubavi i topline. Odlikuje ih izbrušen izraz i savršena forma. O Ristu Ratkoviću su obuhvatnije pisali: Milan Bogdanović, Velibor Gligorić, Radomir Konstantinović, Svetlana Velmar-Janković, Pavle Zorić, Sreten Perovići drugi. Djela:
· "Mrtve rukavice" i "Leviatan" (1927.), zbirke pesama;
· "Ćutanja o književnosti" (1928.), eseji;
· "Zoraj" (1929.), drama;
· "Nevidbog" (1933.), roman;
· "Dodiri" (1952.), izbor iz poezije;
· "Sa Orijenta" (1955), putopisna proza.
JU „Ratkovićeve večeri poezije“ su osnovane 1971.godine sa namjerom da okupljaju, afirmišu, i podržavaju mlade poetske talente iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Koncepcija Ratkovićevih večeri poezije od početka je predviđala da se uz mlade stvaraoce, željne uspjeha i priznanja, okupljaju i afirmisani pjesnici, prozaisti, književni kritičari i teoretičari.
Godišnja nagrada Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju je najveće crnogorsko priznaje za poeziju.
