Mirko Banjević (rođen je u Pješivcima 1905. godine, a umro u Beogradu 1968. godine) je bio poznati crnogorski i jugoslovenski pjesnik. Nakon završenog Filozofskog fakulteta u Beogradu radio je kao novinar i urednik lista Pobjeda i časopisa za književnost i kulturu Stvaranje u Podgorici. Prkosno je zbog svojih ideja robijao u zloglasnom zatvoru Glavnjača. Imao je težak život i pjesničku sudbinu. Banjević je pisac o kome je mnogo pisano, a najpoznatiji esej o njemu, u kome je pjesnik Milo Kralj dao njegov pjesnički portret, nosi naziv „Do iskapi, do iskona“. U Nikšiću, postoji književna zajednica „Mirko Banjević“.
Objavljene knjige: Pobune uma, Nikšić, 1930 | Šuma, Nikšić, 1930 | Ognjena jutra, Paraćin, 1940 | Njegošev spomenik, Cetinje, 1947 | Zemlja na kamenu, Beograd, 1950 | Zvjezdani voz, Zagreb, 1951 | Bezdani, Cetinje, 1956 | Sutjeska, Cetinje, 1961 | Do iskapi, Beograd, 1964 | Roždanici, Cetinje, 1968.
