Miraš Martinović, rođen 1952. godine, jedan je od najznačajnih crnogorskih pisaca.
U literaturu je ušao knjigom Mit o Trešnji (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković). Na ragioinalnim i širim prostorima postao je prepoznatljiv po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje je oživio u romanensknoj prozi: Putevi Prevlise, Otvaranje Agruvijuma, Teuta, Snovi u Doklei i Antički gradovi/snovi i sudbine.
Objavio i romane: Jeretik, Vavilonski mudraci, Poslednji Eshilov dan,Harfistkinja iz Ura, roman o Njegošu Drugoga sunca luče i knjigu priča Povatak u Aleksandriju.
Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: Nevidljivi ljetopis, Govor kraljeva, Govor zemlje, Sašpatavanje s memorijom, Luk i lira, Glasovi iz kamena i Dan koji nije prošao.
Djela su mu prevođena na nekoliko jezika.
Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta i Oktobarske nagarde Herceg Novog, grada u kome živi.
Član je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.
