UMJETNICI SU ŽELJNI RAZGOVORA
Poznata američka spisateljica Meg Wolitzer bila je gošća sedmog festivala Odakle zovem, koji je nedavno održan u Podgorici, na platou ispred Knjižare Karver. Meg Volicer je autorka romana i eseja, profesorica na MFA studijama (Master studije umjetnosti). Rođena je u Bruklinu, u Njujorku. Studirala je kreativno pisanje na Smit Koledžu i diplomirala na Braun Koledžu 1981. godine. Njeni najpoznatiji i najčitaniji romani su The Ten Year Nap (Desetogodišnja dremka), The Position (Poza), The Wife (Supruga), This is Your Life (To je tvoj život), The Interestings (Zanimljivci)… Program u knjižari Karver je organizovan u saradnji sa američkom Ambasadom u Podgorici.
MONITOR: Podgoričkoj publici ste na festivalu “Odakle zovem” predstavili svoj rad, kao i knjigu “The Interestings”, koju je časopis Times uvrstio u Top 10 beletristike za 2013. godinu. Za početak ovog razgovora, kažite nam o ovom romanu, kako je nastao, šta Vas je inspirisalo da ga napišete?
WOLITZER: Knjiga The Interestings je nastala iz želje da saznam šta se dešava sa talentom tokom vremena. Knjiga prati grupu mladih ljudi, gotovo 40 godina, koji su se upoznali 1970-ih na ljetnjem programu za tinejdžere umjetnike. Uvijek mi je bila zanimljiva ta ideja o talentu. Takođe, htjela sam da pišem o zavisti – onoj tihoj koju možete osjetiti i kod ljudi koje volite.
MONITOR: Boravili ste nekoliko dana u Podgorici, gostovali i u Kotoru, krstarili Skadarskim jezerom. Upoznali ste neke pisce, umjetnike… S obzirom na to da prvi put da boravite u ovom dijelu Evrope, kakvi su Vam utisci?
WOLITZER: Nikada ranije nisam bila na ovom području. Otkrila sam da su umjetnici, pisci i čitatelji koje sam upoznala željni razgovora o književnosti i kulturi uopšte. Kotor je predivan, naravno kao i Skadarsko jezero.
MONITOR: Predavali ste kreativno pisanje na Ajova Univerzitetu, Skidmore Koledžu, Stoni Bruk Sautempton, na radionici kreativnog pisanja u Firenci... Bili ste gošća i na Prinston Univerzitetu. U Podgorici ste imali na Univerzitetu Mediteran radionicu za studente anglistike. Kako je bilo sa crnogorskim studentima?
WOLITZER: Uživala sam u razgovoru sa njima. Imala sam u planu jednu pravu radionicu, ali svi su imali toliko pitanja o procesu pisanja, i na kraju smo išli sa tim. Doživjela sam ih kao izuzetno pametne i znatiželjne i bili su na neki neobičan način predusretljivi. Često i sa puno ljubavi pomislim na taj dan sa studentima.
MONITOR: Majka vam je bila spisateljica, a otac psiholog. Kao dijete bili ste okruženi knjigama. Zanima me kad ste počeli da pišete i kad ste odlučili da to podijelite sa ostalima, da objavite knjige?
WOLITZER: Svoj prvi roman sam prodala kad sam imala 21 godinu, bila sam studentkinja To je bilo nevjerovatno uzbudljivo iskustvo, ali smatram da se ne bih usudila na to tako rano da mi majka nije pružila dobar primjer života jednog pisca. Do tada sam pisala iz čistog zadovoljstva, još od djetinjstva. Majka me je uvijek ohrabrivala i zahvalna sam joj na tome.
MONITOR: Često pišete o situacijama u kojima se nalaze žene, o njihovom položaju u društvu, neravnopravnosti polova... U knjizi “The Ten Year Nap” prikazujete pomiješana osjećanja četiri prijateljice koje imaju bebe i polako „skreću” sa svojih karijera. Kažite mi o ovom romanu, da li vas je za njegov nastanak podstakao stvaran život, razgovori sa prijateljicama…
WOLITZER: Otkrila sam da se u romanima majčinstvo često opisuje na lakomislen, frivolan način. Mišljenja sam da stanje majčinstva moramo shvatiti ozbiljno. Ono što se dešava između majke i djeteta je duboko i potpuno, htjela sam to da istražim. U romanu sam pisala o ženama koje su odlučile da napuste karijere kako bi se posvetile majčinstvu, odjednom shvataju da je prošlo 10 godina i nisu sigurne kako da nastave svoj život. Dakle, željela sam da sagledam ideje o majčinstvu, ambiciji, poslu i klasi.
MONITOR: Prema vašim romanima snimljena su dva filma. Nora Efron je režirala holivudski film “This is My Life”. Kažite mi kakav je bio osjećaj kad ste pogledali film, koliko se razlikovao scenario od originalnog teksta?
WOLITZER: Definitvno je drugačiji od knjige. Mislim da se film više fokusirao na majku, kao i na djecu, na način na koji ja to nisam uradila u knjizi. Svaki film snimljen po nekom romanu je varijacije neke teme. Rediteljka i koscenaristkinja, Nora Efron, je neko kome se divim, tako da iako sam znala da će njena verzija biti drugačija, bila sam znatiželjna da vidim u kojem smislu drugačija, a u kojem ista. Veoma sam zadovoljna konačnim ishodom - ozbiljan, jedinstveni film koji ima moć da dirne ljude.
Miroslav MINIĆ
(MONITOR, broj 1298, 04. septembar 2015)
