
Vitomir Vito Nikolić crnogorski pjesnik i novinar, porijeklom Nikšićanin, rođen je 27.aprila 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Poslije smrti majke, zatim bombardovanja Mostara, Vitov otac sklanja se sa sinovima, Vitom i Brankom u rodni Nikšić. Nedugo zatim, u dječjoj igri sa ručnom bombom, gine Vitov dvanaestogodišnji brat. Tragedija za dječaka nije se tu zaustavila, godinu dana nakon smrti brata, 1943.- od rafala talijanske patrole, gine Borivoje, Vitov otac. Vito je ostao sam kada je imao devet godina, živio je na ulici, u vagonima, stepeništima, svlačionici fudbalskog kluba Sutjeska, kod rodbine ponekad na ručak i prenoćište. Do 18. godine utočište je imao u domu za ratnu siročad. Ubrzo je i obolio od tuberkuloze, liječio se u Brezoviku odakle je pobjegao sa svojih dvadeset godina. Da konačno dobije svoj krov nad glavom, pomogla mu je Vjera Kovačević, tada sekretar Sreskog komiteta Saveza komunista.
Prve zbirke pjesama Drumovanja i Sunce, hladno mi je Vito je štampao o svom trošku. Iako u skromnoj opremi, bile su tražene i rado čitane. Najčešće su ih kupovali prijatelji sa kojima je drugovao u kafanama. Stalno je bio u sukobu sa vlašću, bio je i zatvaran, ali su ga pojedinci iz te vlasti i štitili. Iz Nikšića se 1969. Godine preselio u Titograd (današnju Podgoricu) Radio je kao novinar u listu Pobjeda do 1991. godine, kada je zbog nepristajanja na ratnohuškačku uređivačku politiku u tom listu dobio otkaz. Za taj list piše kratke priče pod naslovom Crnom Gorom, putem i bespućem. Ponekad je priređivao književne večeri u kafanama, pred brojnom publikom koju je znao da razgali i uzbudi svojim stihovima. Pisao je i pjesme za djecu, od kojih su se neke našle u čitankama za osnovce. Posljednjih godina, pred smrt, zgrožen surovošću nove ratne i poratne jave, nije učestvovao na književnim manifestacijama, i rijetko je iz kuće izlazio. Vitomir Vito Nikolić preminuo je tiho, u snu, u svom stanu u Podgorici 10. septembra 1994. godine. Sahranjen je u Nikšiću.
Pored gore navedenih objavio je još i knjige: Stihovi - 1981.; Stare i nove pjesme - 1991.; Posljednja pjesma - 1994.
Knjige poezije, objavljene do danas:
Nedjelja u gradu N - 1997.
Dobri duh Nikšića - 2002.
Rekvijum za skitača - 2009.
Trag da nas sjeti – 2019.
VITOMIR NIKOLIĆ - PRVI SNIJEG | NEKA ME NE BUDE | DRUMOVI ĆE POŽELJET LUDAKA (interpretira Dejan Đonović)
VITOMIR NIKOLIĆ - DRUMOVANJA | OČAJ | I OPET JESEN | UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU | INTIME | NEKA ME NE BUDE | DRUMOVI ĆE POŽELJET LUDAKA (interpretira Varja Đukić)
VITOMIR NIKOLIĆ - BIJELIM DRUMOVIMA | DRUMOVANJA | ROĐENDAN | USPAVANKA | SLIKA IZ DETINJSTVA | BJELINA | BEZ SVEGA MOGU | PISMO MOJOJ UČITELJICI | DAN (interpretiraju Varja Đukić i Aleksandar Gavranić)



















































